Mihanović je 1818. vu Veneciji pronašao neobjavleni rukopis “Osmana” Ivana Gundulića. Pokušal ga je objaviti, a putem javnoga poziva “znanosti i narodnoga jezika priateljom” pozval je na pretplatu planiranog izdanja uz besede: “Bilo bi za nas doista sramotno da nas neki narodi, naši rođaci, nadvladaju u količini objavljenih dela”. Na njegovu žalost taj lukavi marketinški pristup ni privukel dosti financijske potpore. Na koncu, taj klasik ranohrvatske književnosti je objavlen 1826. leta, ali bez Mihanovićevog sudelovanja.