Mihanović je 1818. u Veneciji pronašao neobjavljeni rukopis “Osmana” Ivana Gundulića. Pokušao ga je objaviti, a putem javnoga poziva “znanosti i narodnoga jezika priateljom” pozvao je na pretplatu planiranog izdanja uz riječi: “Bilo bi za nas doista sramotno da nas neki narodi, naši rođaci, nadvladaju u količini objavljenih dela”. Na njegovu žalost taj lukavi marketinški pristup nije privukao dovoljno financijske potpore. Na kraju, taj klasik ranohrvatske književnosti je objavljen 1826. godine, ali bez Mihanovićevog sudjelovanja.